IZVJEŠTAJ SA VIDEOKONFERENCIJE „Pitanje ideniteta u Iliriku: određivanje i samoodređivanje.“

IZVJEŠTAJ SA VIDEOKONFERENCIJE „Pitanje ideniteta u Iliriku: određivanje i samoodređivanje.“

Dana 16.12.2020. godine, Udruženje za proučavanje i promoviranje ilirskog naslijeđa i drevnih i klasičnih civilizacija BATHINVS je organizovalo videokonferenciju na temu „Pitanje ideniteta u Iliriku: određivanje i samoodređivanje.“ Konferencija je dio već tradicionalnog ciklusa javnih predavanja koje organizuje udruženje „BATHINVS“ sa ciljem promocije i popularizacije antičke historije u Bosni i Hercegovini. Događaj je u potpunosti opravdao svoj međunarodni karakter, okupivši najznačajnije stručnjake koji su se bavili pitanjima vezanim za identitet u antičkom perodu. Ukupno šest historičara uzelo je učešće na ovom naučnom skupu: dr.sc. Siniša Bilić-Dujmušić (Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu, Hrvatska), dr.sc. Danijel Džino (Macquarie University, Australija), dr.sc. Salmedin Mesihović (Univerzitet u Sarajevo, BiH), dr.sc. Vladimir Mihajlović (Univerzitet u Novom Sadu, Srbija), dr.sc. Marko A. Janković (Univerzitet u Beogradu, Srbija), i dr.sc.Adnan Kaljanac (Univerzitet u Sarajevu, BiH), te moderatorica doc.dr. Amra Šačić Beća, sa Univerziteta u Sarajevu. Koliko je veliki značaj otvaranja ovakvih tema za bosanskohercegovačku historiografiju toliko su veliki i izazovi koje teme ovog tipa stavljaju pred historičare. To što su svi historijski izvori vezani za identitete u Iliriku nastali iz pera grčko-rimskih pisaca davanje odgovora čini još težim, ali ne i nemogućim. Moderatorica je zajedno sa učesnicima konferencije otvorila niz pitanja kao to su:  kontinuiteta i diskontinuiteta identiteta lokalnog stanovništva iz predrimskog i rimskog doba, zatim kako su elite mijenjale identitete i kako su one odgovorne za identifikaciju.

Konferenciju je otvorila doc.dr. Amra Šačić Beća, koja je u uvodnoj riječi približila sam pojam identiteta i otvorila pitanje identiteta u humanističkim naukama, a zatim  je riječ dala arheologu Adnanu Kaljancu koji je istakao da arheologija pojam Ilirik promatra u geografskom smislu, te da je potrebno razumjeti da Grci i Rimljani imaju drugačiju percepciju viđenja ilirskih naroda na ovim prostorima. On je ukazao na teženje u modernoj arheologiji koja se određuje ka određivanju mikrozajednica i potrebu za razlikovanjem arheoloških kultura i etničkih identiteta. Šačić Beća je istakla da čak i pojedini naučnici koriste termin Balkan u kontekstu Ilira, te činjenicu da svaka vladajuća ideologija drugačije percipira Ilire. Ukoliko čitamo radove naučnika iz perioda socijalističke Jugoslavije moguće je uvidjeti „snažne, ujedinjenje, složne Ilire koji se bore protiv dušmana.“ Potom je riječ dobio Siniša Bilić-Dujmušić, koji se u svojim radovima najviše bavi problematikom Delmata, ističući da grčki izvori nastoje nametnuti svoju sliku svijeta gdje se i identiteti okolnih naroda pa i Ilira vežu za određeno grčko mitološko porijeklo. Najstarije podatke o identitetu se povezuju sa Polifemom, koji ima sina Illyriosa, a druga struja je usmjerena na mit o Kadmu i Harmoniji. Šačić Beća je potom, riječ dala profesoru Salmedinu Mesihoviću. Naime, moderatorica ovog skupa je naglasila, s pravom, da su izvori subjektivni te je pomenutom profesoru postavila pitanje da li su i u kojoj mjeri epigrafski spomenici relevantni za određivanje identiteta? Da li postoje neki unutarnji identiteti? Mesihović je, uistinu, dao jedan iscrpan odgovor gdje je istakao da svako ljudsko biće ima svoj identitet, te da  određivanje identiteta „antičkih Ilira“ zavisi od dva elementa, a to je izvorna građa te ideologije koja utiče na kreiranje „čitave priče, odnosno povijesti.“ Pomenuti profesor, sa sarajevskog Univerziteta bi upravo u čitavu ovu priču uveo novi pojam, a to je „kontinium“ i to u smislu jezika i etniciteta koji se kroz historiju prepoznaje pod nazivom Iliri. Po njemu, primjetna je snažna srodnost među balkanskim narodima, a na njegove riječi se dovezao i Adnan Kaljanac, koji je primjetio da je prvi kongres arheologa održan u Niškoj Banji imao zadatak promoviranje ideje bratstva i jedinstva, te da je na osnovu materijalne kulture moguće na neki način utvrditi identitet. On je ukazao na problematiku geografskih praznina koje se javljaju između u historiografiji prepoznatih kultura i to da li su zaključci doneseni na osnovu određenih gradina tj. mikrolokaliteta dovoljni za donošenje krupnih zaključaka o identitu širih zajednica. Doc.dr. Amra Šačić Beća je riječ dala Danijelu Džinu, kako je istakla pioniru u istraživanju problema identiteta na području Ilirika te ga upitala da li je rimski imperijalizam stvarao identitet? Ugledni hrvatski/australijski naučnik je naglasio da kada govorimo o imperiju, on pritom ne misli na politički imperij. Imperij je, zapravo, posebno vrsta političke organizacije koja funkcionira po određenim pravilima. On je nasilan. Po Džino, identitet nije nešto što je fiksno, nego se on mijenja te je za razliku od Mesihovića naglasio diskontinuitet. Identitet je konstrukt pojam koji povezuje veći broj ljudi. Naravno, nisu svi konstrukti uvijek negativni. Na prvog dijela rasprave, prisutnima su se obratili naučnici sa prostora Srbije, koja je u antičkom periodu većim svojim dijelom bila u sastavu provincije Mezije, a riječ je o Vladimiru Mihajloviću i Marku A. Jankoviću. Mihajlović je ocijenio da je važno prvo odrediti u istraživanju šta to naučnika zanima, da li je to kako su pisci gledali na Ilirik ili kako je ruralno stanovništvo gledalo na pitanje pripadnosti Ilirika. Međutim, ono što je jako značajno, a to je da je Mihajlović naglasio da je važno i potrebno otvoriti neka nova pitanja u istraživanju ilirske prošlosti. Mihajlović je posebno naglasio bitnost kontekstualizacije u istraživanjima i prihvatanje toga da na sva pitanja nije moguće dati odgovore.

Janković je istakao da je Ilirik, najvjerovatnije, u jednom trenutku bio politički, u drugom opet geografski pojam, ali da ne postoji jedan jedinstveni aspekt identiteta.  S pravom je moderatorica skupa istakla da se s ovim pitanjem identiteta otvorila Pandorina kutija, a Bilić-Dujmušić naglasio da su identiteti postojali i prije dolaska Rimljana, ali da su upravo oni te identitete ojačali. S druge strane, Danijel Džino smatra da je elita najutjecajnija u društvu, ali prije svega potrebno je definirati šta je to elita. Čak je i Baton Desidijatski, glavni vođa ustanka bio pripadnik elite.

Kako se konferencija bližila kraju, naučnici su se osvrnuli i na pitanje historiografije o Ilirima. Historiografija se mijenjala kroz različite periode i ideologije. Posebno je vladajuća ideologija bila prisutna u XIX i XX stoljeću. Današnji naučnici sve više teže kritičkoj analizi. Međutim, zajednički se došlo do zaključka da se antičkoj povijesti, u odnosu na druge periode, dosta manje pažnje posvećuje. Čini se da je u hrvatskoj naučnoj zajednici, kako je to primjetio Bilić-Dujmušić, situacija nešto bolja u odnosu na ostale južnoslavenske zemlje. Džino je na kraju ukazao na trendove moderne historiografije koja po njegovom mišljenju prelazi iz jedne postmoderne u metamodernu fazu i da upravo arheologija treba da donese nova saznanja. Na kraju želimo se zahvaliti svim učesnicima, ali i onima koji su pratili ovu konferenciju i na taj način dali svoj doprinos. Nadamo se da će se u skorijoj budućnosti realizovati i drugi slični projekti, koji će za cilj imati promoviranje antičke prošlosti.

Zainteresirani su videokonferenciju mogli pratiti preko online platforme ZOOM, kao i zvanične Facebook stranice Udruženja BATHINVS.

Kahriman Dženana, MA

Hadžiabdić Fadil, MA